1. konferencija o mucanju
Kraljev govor senzibilizirao javnost više nego struka u 60 godina rada (Vjesnik) PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Nedjelja, 27 Veljača 2011 15:28

Značajni rezultati koje je George VI. postigao svladavajući mucanje, kao i dometi primijenjene terapije prikazani su vrlo realno, s obzirom na to da kod tog problema, kao i kod niza drugih, poanta nije isključivo u liječenju nego životnom stavu i nošenju s problemom, kažu u Udruzi za pomoć osobama koje mucaju "Hinko Freund"

Američka zaklada za mucanje izjavila je kako je jedan film učinio više na senzibiliziranju javnosti za probleme s kojima se suočavaju osobe koje mucaju nego njihova cjelokupna organizacija u posljednjih 60 godina. Dakako, riječ je o za Oscara nominiranom filmu "Kraljev govor", o kralju Georgeu VI. koji je pobijedio mucanje kako bi u cijelosti preuzeo ulogu kralja Engleske u ratno doba. Colin Firth tumači kralja, a Geoffrey Rush osebujna australskog terapeuta Lionela Loguea koji je vladaru pomogao u svladanju mucanja.
"U filmu je prikazana borba Georgea VI., tada još samo princa Alberta, s mucanjem, u čemu su mu svesrdnu potporu davali supruga i logoped Lionel Logue. Značajni rezultati koje je George VI. postigao svladavajući mucanje, kao i dometi primijenjene terapije, prikazani su vrlo realno, s obzirom na to da kod tog problema, kao i kod niza drugih, poanta nije isključivo u liječenju nego životnom stavu i nošenju s problemom", kažu u Hrvatskoj udruzi za pomoć osobama koje mucaju "Hinko Freund".
Tako je i glumac Colin Firth rekao kako su smatrali da je potrebno napraviti film i zbog toga kako bi se iskreno razgovaralo o problemima s kojima se ljudi koji mucaju suočavaju te o načinu na koji ih prevladavaju. U Velikoj Britaniji je prikazivanje filma predstavljalo veliko ohrabrenje za niz odraslih osoba i djecu koja mucaju odnosno nastoje prevladati problem danas poznatim terapijskim pristupima, ali prije svega racionalnim odnosom i pozitivnim stavom prema sebi.
U Udruzi su pozdravili prikazivanje "Kraljeva govora u Hrvatskoj, jer riječ je o velikom koraku u upućivanju na govorni problem o kojem se nedovoljno i nerado javno govori, a vjeruju i pomaku prema reduciranju diskriminacije, naročito u poslovnom svijetu, koja je unatoč svemu ipak prisutna. Ništa manje važno je upućivanje na potporu obitelji bez koje ne pomaže ni jedna terapija, a isto tako i na stručnu pomoć, s obzirom na to da je u filmu osvijetljena logopedija kao znanost i struka o kojoj uglavnom malo znamo.
"I kao što je naš guverner središnje banke dr. sc. Željko Rohatinski bio svojedobno proglašen za komunikatora godine unatoč govornim problemima, film 'Kraljev govor' otkriva nam sjajnog čovjeka koji je predvodio Veliku Britaniju u Drugom svjetskom ratu ne dopuštajući da nacija klone duhom te kasnije u poratnom razdoblju i dalje bio više od monarha - bio je komunikator", kažu u Udruzi "Hinko Freund".
"Činjenica je da se riječ javnih ličnosti, posebno ako su rado viđene, jednostavno bolje čuje. Kad osoba koja muca vidi da i neku poznatu osobu muči isti problem, to joj može biti poticaj da ne bude sputana u životu. Javne osobe su im najbolji primjer da se nedostatak može prevladati ili kontrolirati", govori Mirjana Lasan, prof. logoped u Logopedskom centru i članica Upravnog odbora Udruge za pomoć osobama koje mucaju "Hinko Freund". Često se događa da ljudi koji mucaju zbog tog govornog ograničenja sami sebe sputavaju i ograničavaju.
"Događa se da odabiru profesiju koja nije njihova primarna ljubav, ali isključuje javni govor ili mnogo govora", kaže Laslan.
Od poznatih osoba koje muči taj problem u Hrvatskoj su javno progovorili Gibonni i Slaven Bilić. Oni su mnogo učinili u osvještavanju javnosti o problemima s kojim se suočavaju osobe koje mucaju.
"Kad je riječ o Gibonniju, riječ je o specifičnoj situaciji, jer poznato je da kad se pjeva nema mucanja. Međutim pjevač je više puta spomenuo da mu je bavljenje glazbom pomoglo u postizanju tečnijeg govora, odnosno da mu je glazba pomogla da postigne bolju svakodnevnu komunikaciju. Isto tako, Slavenu Biliću je kao poznatoj osobi jedan od zadataka i često javno komuniciranje tijekom raznih konferencija za novinare. Njegov je govor mnogo više izložen javnosti pa iz njegova primjera prevladavanja govorne teškoće osobe koje mucaju još lakše mogu steći dodatno samopouzdanje", kaže Lasan.
Utemeljiteljica Udruge "Hinko Freund", mr. sc. Suzana Jelčić Jakšić i sama se suočila s mucanjem u vlastitu govoru, a danas ga vrlo uspješno kontrolira.
"Ona za sebe uvijek voli i danas reći da je osoba koja muca. Shvatila je da je velika stvar i u osobnoj percepciji problema. Kad je mucanje prestala prikrivati, tada su se i mnogi problemi koje je mucanje nosilo sa sobom počeli rješavati. Kad je riječ o mucanju, nije u pitanju samo govorna tehnika nego i cjelolokupan stav prema govoru", objašnjava Lasan.
Najviše učinka logopedi postižu u radu s djecom i mladima. Mucanje se javlja najčešće između druge i pete godine života. U tom razdoblju i sami su roditelji često u dvojbi je li riječ o normalnim govornim netočnostima ili o mucanju. Logoped će pregledom moći ustanoviti je li riječ doista o potencijalnom mucanju, a u tome će mu pomoći i obiteljska anamneza. Mucanje se, naime, češće javlja u obiteljima u kojima postoji povijest mucanja.
"Čak 13 posto četverogodišnjaka muca, pokazuju najnoviji podaci, što je zaista veliki postotak. Kad se u tom razdoblju života krene s terapijom, mogući su i veći uspjesi, ali se mnogo treba raditi i s roditeljima koji postaju zamjenski logopedi", tumači Lasan. Koliko će terapija biti uspješna, ovisi i o tome što se podrazumijeva pod uspjehom. Uspjeh može biti tečan ili tečniji govor, ali isto tako i mijenjanje negativnih stavova prema govoru.
"Ako je uspjeh govorna tečnost, tada se bolji rezultati postižu s malom djecom, no ako govorimo o uspjesima poput neprikrivanja mucanja, upuštanja u govorne situacije, pronalaženju partnera, upuštanju u socijalne aktivnosti, tada je već uspjeh ako se osoba odluči na socijalne kontakte bez obzira na to koliko tečno govori. Najgori oblik mucanja je šutnja", ističe Lasan.
Iako traume i stresne psihičke situacije mogu biti okidači koji će osloboditi mucanje, oni nisu uzrok mucanju, jer da nije bilo te situacije koja je potakla osobu na mucanje, javila bi se neka druga.
"Ne zna se točan uzrok mucanja, ali najnovija istraživanja pokazuju da genetika i neuromotorni razvoj, okolina u kojoj dijete živi, jezični i opći razvoj imaju važne uloge. Nema u cijelosti učinkovitog lijeka odnosno terapije protiv mucanja. Iako ih ima više, posljednjih godina u svijetu su najznačajnija dva terapijska pristupa u radu s predškolskom djecom koja mucaju. Među njima postoje neke različitosti u pristupu, jedan je direktniji od drugog, a zajedničko im je naglašavanje važnosti sudjelovanja roditelja u terapiji", kaže Lasan.
Sa svojim nedostatkom ne nose se svi jednako - neki ga ne doživljavaju uopće kao problem. No ima i onih koji malo mucaju, ali smatraju to nepremostivom zaprekom za socijalne kontakte.
Neki zamuckuju pri izgovaranju određenih riječi koje doživljavaju teškima, neki pri duljim riječima, nekima su barijera riječi koje počinju s p, t, k, b, d, g. Zamuckivati počinju upravo na tim glasovima, ali to nije pravilo. Takvo mucanje može biti u obliku ponavljanja glasova ili slogova, produžavanja, blokiranja. Ovakva mucanja spadaju u otvoreno mucanje. Postoji i prikriveno mucanje koje uz sebe nerijetko veže negativne stavove i emocije poput neugode, straha, srama. Često da bi prikrila mucanje osoba zna zamijeniti riječ ili strukturu cijele rečenice pa čak laici ne moraju nužno raspoznati da je riječ o mucanju.

Slabiji školski uspjeh
I slabiji školski uspjeh može biti posljedica mucanja. Koliko će dijete koje muca biti uspješno u školi, ovisi uvelike i o učiteljima i o školskim kolegama. Neka djeca imaju sreću da su u okolini koja ih normalno prihvaća. No velik je i broj onih kojima se vršnjaci rugaju, koji ne nailaze na razumijevanje nastavnog osoblja, pa ih preplavljuju osjećaji straha i srama tijekom odgovaranja gradiva. Neki put im je čak lakše reći da ne znaju odgovor kad budu prozvani nego da govore pred cijelim razredom i eventualno zamucaju što bi moglo izazvati porugu. Lasan kaže da logopedi često šalju učiteljima pisma sa savjetima kako da pristupe ispitivanju učenika s govornim problemom. Nakon razgovora s djetetom sugeriraju da se ono ponekad može pismeno ispitati. No ima i djece koja to ne prihvaćaju, jer se tada još više osjećaju izdvojenima.

Manjak logopeda
Udruga "Hinko Freund" nosi naziv prema vukovarskom logopedu, fonijatru i neuropsihijatru koji je još '30-ih godina 20. stoljeća postavio znanstvene temelje hrvatske logopedije i dao smjernice za organizaciju logopedskog rada u nas. Osnovana je 2000. godine i ubrzo je postala članicom europske i svjetske lige udruga za mucanje. Svrha joj je senzibiliziranje javnosti za probleme osoba koje mucaju i unapređivanje njihove komunikacije. Udruzi je glavni cilj organiziranje samopomoći za osobe koje mucaju te educiranje uz pomoć stručnjaka kako bi se rano otkrilo, dijagnosticiralo i preveniralo mucanje. Potiču i razna istraživanja. "Ističem naše grupe samopomoći za odrasle. Oni se redovito nalaze, razmjenjuju iskustva kako bi se što bolje nosili sa svojim govorom. U Hrvatskoj ne postoji dovoljno educiranih logopeda, jer se mnogi ne usude baviti složenosti tog područja rada. Logopedi koji se bave mucanjem znaju da vježbanje govornih tehnika nije dovoljno, već jednaku, ako ne i veću važnost imaju emocije i stavovi pacijenta prema govoru s kojima se isto tako trebaju znati nositi", zaključuje Lasan.

U Hrvatskoj 92.500 osoba s problemom mucanja
U Hrvatskoj, od 300.000 predškolske djece, njih 37.500 muca. Od 600.000 školske djece, muca njih 10.000, dok među odraslima muca oko 45.000 ljudi. To znači da se u našoj zemlji s tim problemom suočava oko 92.500 osoba. "U predškolskoj dobi omjer dječaka koji mucaju naspram djevojčica je jednak, u osnovnoj se školi taj omjer povećava pa na dva dječaka koji mucaju dolazi jedna djevojčica, dok je kod odraslih na četiri muškarca koja mucaju jedna žena", kaže Laslan. Više od 68 milijuna ljudi u svijetu muca, što je jedan posto stanovništva.

Uspjesi terapijskih pristupa u Varaždinu
ValMod ili Varaždinski logopedski model koji je osmislio logoped doc. dr. sc. Darko Novosel, učinkovit je kod čak 70 posto osoba koje muči mucanje. S Novoselom u Općoj bolnici Varaždin rade i članovi njegove obitelji, pa je tako kći, mr. sc. Tatjana Novosel Herceg, jedina instruktorica brain gyma u Hrvatskoj, jednog od terapijskih pristupa liječenja mucanja. Ovaj stručni tim liječenju mucanja pristupa sa svih aspekata - medicinskog, fiziološkog, psihološkog, sociološkog i holističkog. "ValMod program jedini je znanstveno provjereni program terapije mucanja u Hrvatskoj, a koji je dobio i najviša priznanja u svijetu što se dijagnostike tiče. Razne su tehnike koje primjenjujemo u terapiji pomoći osobama koje mucaju. Jedna od njih je EMG biofeedback koji mjeri razinu mišićne napetosti larinksa prije, tijekom i nakon govora. Ti biofiziološki procesi u tijelu pacijenta koji se prate apliciraju se pacijentu na monitor kako bi mogao vidjeti što se događa u njegovu tijelu i bolje razumijeti što pokušavamo ispraviti ili regulirati. Radimo i brain gym, respiracijski biofeedback i još cijeli niz tehnika", kaže Novosel. Značajne rezultate postižu intenzivnim programom rehabilitacije koji traje do 15 sati dnevno tijekom 12 dana i to kroz individualni i grupni rad. "Takav intenzivni program imamo jedini u svijetu", kaže Novosel. Nije stoga ni čudo što osim pacijenata iz svih krajeva Hrvatske u Varaždin po pomoć u borbi protiv mucanja dolaze i pacijenti iz cijele Europe. "Mozak je čudna stvar - čovjek je i popravljiva i pokvariva roba, pa je tako recidiv mucanja moguć", komentira Novosel naše pitanje treba li ponoviti liječenje nakon ovako intenzivne terapije. "Nakon intenzivnog 12-dnevnog tretmana još sljedećih šest mjeseci intenzivno pratimo naše pacijente. Oni u tom periodu moraju svakodnevno ostvarivati kontakte kako bi se što prije automatizirao njihov govor", tumači Novosel. Recidivi su, po njihovim analizama praćenja pacijenata, češći kod mlađih pacijenata, posebno onih muškog spola ponajviše zato jer ne shvaćaju ozbiljno terapiju. "Najbolje rezultate postižemo s pacijentima koji imaju od 20 do 40 godina i koji su odlučni u borbi protiv mucanja. Njihova je prednost u mentalnoj, fiziološkoj, emocionalnoj i socijalnoj zrelosti. Zna se dogoditi da se recidiv mucanja javi i nakon 20 godina. U tom slučaju, primjerice, neki izrazito stresni događaj može biti okidač", kaže Novosel. Dodaje da, na žalost, ne mogu svi uspjeti u svladavanju mucanja jer mucanje je samo jedna od poruka koju nam šalje tijelo. Kvalitetni stručni pristup ključan je u terapiji mucanja jer riječ je obično o ljudima koji se bore protiv trauma i pomaže im da se suoče sa životnim izazovima. "Rekao bih da im pomažemo da usklade dušu i tijelo. U svijetu se takav pristup zove neurofiziološka psihologija. Objedinjujemo u terapiji neurologiju, fiziologiju i psihologiju, a te tri komponente kod naših pacijenata narušavaju socijalnu komponentu. Mnogi ljudi koji mucaju suočavaju se s anksioznošću, depresijom, pa čak idu tako daleko da razmišljaju i o suicidu", kaže Novosel.

Nataša Gajski Kovačić

Izvor: Vjesnik


Ažurirano Nedjelja, 27 Veljača 2011 15:37
 

Kontaktirajte nas

Najave

Nadolazeći skupovi

Baner
Baner
Baner
Baner

Sponzori

Baner