1. konferencija o mucanju
Pomognite djetetu da prestane mucati PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Petak, 28 Ožujak 2008 23:17

Od 2,4 posto djece koja mucaju u predškolskoj dobi, u školskoj dobi ostat ce ih oko 1 posto. Procjenjuje se da u svijetu muca oko 60 milijuna ljudi. Među odraslima, troje od tisuću ljudi iskazuje jaki stupanj mucanja i smatra da je mucanje utjecalo na njihovu obrazovnu, profesionalnu i socijalnu uspješnost.
No postoje i izuzetno uspješne osobe koje su tijekom kraćeg ili duljeg razdoblja mucale ili još uvijek mucaju, primjerice znanstvenici Charles Darwin i Isaac Neewton, britanski premijer Winston Churchill, britanski kralj George VI, književnici Lewis Carroll i John Updike, liječnik Hinko Freund, glumci James Earl Jones, Marilyn Monroe i Bruce Willis, ili nama bliži Špiro Guberina, Zlatan Stipišić - Gibonni, guverner NBH Željko Rohatinski, Dino Rađa i solist opere HNK Marjan Jurišić. Čemu uopće terapija, kada podaci pokazuju da se govor u znatnom postotku i spontano rehabilitira do polaska u školu i da se unatoč mucanju može živjeti uspješno? Doista, mnogi stručnjaci upućuju roditelje na čekanje spontanog oporavka govora njihove djece do škole ili dosezanja "zrelosti" za terapiju. No što ako se to ne dogodi? Što ako dijete ne uspijeva udovoljiti zahtjevima okoline i oduprijeti se životnim stresovima? Što ako čekanje potraje do odrasle dobi, a mucanje preraste okvire govornog problema i postane životni problem? Iako ove dvojbe zbunjuju, treba znati da nikada nije ni prerano ni prekasno za akciju.
Roditelj neće pogriješiti ako se, zabrinut zbog govora svog djeteta, obrati logopedu. Iako je u ranom djetinjstvu pojava "normalnih disfluencija" česta, treba je znati razlikovati od "ozbiljnijih" zastajkivanja i odabrati način djelovanja ili praćenja djetetovog govora, kako bi se mogla spriječiti mogućnost ostanka i/ili pojačavanja simptoma. Odabir postupka ovisit će o dostupnim podacima o nasljednim faktorima, trajanju i vrsti zastoja, osviještenosti teškoća i dr. Intervencija se može provoditi indirektno, savjetovanjem roditelja, ili izravno, podučavanjem djeteta. Savjetovanje se može provoditi individualno ili obiteljski (u zdravstvenim ustanovama, vrtićima ili privatnim logopedskim centrima), odnosno u grupi, kakva primjerice djeluje u sklopu Hrvatske udruge za pomoć osobama koje mucaju "Hinko Freund". Osobama iz djetetove najbliže okoline treba objasniti što se događa s njegovim govorom i što se može učiniti. Iznimno je važno pravilno postupanje. Ako se pokaže potreba za izravnim djelovanjem, logoped će na djetetu primjeren način pružati što više mogućnosti za doživljavanje i održavanje fluentnog govora ili ga upućivati u tehnike postizanja fluentnog govora. Promatranjem i aktivnim sudjelovanjem, u te će tehnike biti upućen i roditelj, kako bi ih mogao nastaviti provoditi kod kuće.
Dijete je dio obitelji i razvija predodžbu o sebi kao članu obitelji, no relacije s osobama unutar i izvan obitelji djeluju na njegove osjećaje i ponašanja. S polaskom u školu ono postaje i član razredne zajednice, pa treba graditi pozitivnu predodžbu o sebi u novoj sredini. Zato je vrlo važan trenutak polaska u školu, uspješno uklapanje u novu sredinu, pozitivan stav učitelja, drugih učenika i samog djeteta koje muca prema govornim teškoćama, kako mucanje ne bi preuzelo ključnu ulogu u djetetovim osjećajima, razmišljanjima i ponašanjima. Tu je od presudne važnosti uloga logopeda, koji će učitelja i roditelje upoznati s problemom mucanja i kako se s njime nositi , a djetetu, kroz logopedsku terapiju, omogućiti da uvježba tehnike lakšeg govorenja i izgradi pozitivan stav i emocije prema sebi i svom govoru.
Tako se uklanjanjem ili mijenjanjem čimbenika u okolini za koje smatramo da remete fluentnost djetetova govora (primjerice način na koji majka sluša svoje dijete kad joj se obraća, očev ubrzan tempo govora ili učitelj koji ignorira dijete koje muca u zajedničkim aktivnostima koje zahtijevaju govor) može spriječiti razvoj nepoželjnih emocionalnih reakcija i djetetu olakšati komunikacija.
Mnogi koji su se svome mucanju prvi put posvetili tek u odrasloj dobi, dokazuju da se uz samodisciplinu i svesrdno zalaganje ono u najmanju ruku može svesti na govor koji ne skreće pažnju na formu, kojim se u svim govornim situacijama može izraziti mišljenje, emocije ili želje - dakle, kojim se može voditi normalan, a često i izuzetno uspješan život. Postoje i mnogi primjeri uspješne samoterapije, no sve je to lakše provesti uz pomoć logopeda, koji će osobu koja muca podučiti postizanju i održavanju tečnog govora, smanjivanju straha ili izbjegavanja govornih situacija, te općenito poboljšanju komunikacijskih vještina. Pitanje je samo hoće li osoba koja muca odabrati pasivnost ili će se aktivno uključiti u mijenjanje svog govornog ponašanja i reakcija - u uspostavljanje kontrole nad svojim govorom.

Zapamtite!
- Logopedska terapija u osnovnoškolskoj dobi pruža mogućnost rješavanja problema prije nego je on pustio duboke korijene u djetetovu ličnost.
- I nakon uspješno provedene terapije mora se nastaviti s provođenjem preporučenih postupaka, jer u životu uvijek vrebaju stresne situacije koje ponovno mogu "uzdrmati" postignutu fluentnost govora.
- Preporučuje se da osoba koja muca što bolje upozna ovaj poremećaj općenito, ali posebno vlastiti fluentan i nefluentan govor, te osjećaje i misli koje ga prate. Zato postoje i grupe samopomoći za osobe koje mucaju - namijenjene onima koji još nisu bili uključeni u terapiju, onima koji su upravo u terapiji te onima koji su završili terapiju.

Piše: mr. sc. Suzana Jelčić Jakšić, logoped,
Klinika za dječje bolesti Zagreb, Klaićeva 16, tel. 01/46-00-153 i 46-00-150;
Logopedski centar, Zagreb, Nehajska 36, tel. 01/30-94-783 i 30-22-782

Izvor: Vita (mjesečnik za zdravlje i ljepotu)

 

Kontaktirajte nas

Najave

Nadolazeći skupovi

Baner
Baner
Baner
Baner

Sponzori

Baner